E G#m A H U krajnjem kutku svoje dnevne sobe, Gdje nemoze doprijet nepozvani pogled, A E Na dnu svojih perpunih vitrina, A H E Krijes omot s natpisom intina, E G#m A H Tu gdje cuvas spomene i pisma, Medju slikama tebi dragih lica. A E Sve u formi poezije, stiha, A H E Nalazi se i moja ljubav tiha. E G#m A H To su pjesme nikad objavljene, Napisane zbog voljene zene, A E Al datumi na njima su stari, A H E Vec odavno nema novih stvari A Jer mjesto poetskih visina, G#m izlazi iz mene samo tuga i gorcina, A I misao sto sreci nesmje, G#m H Ko te kara nek ti pise pjesme E G#m A H Ko te kara nek ti pise pjesme A I misao sto sreci nesmje, G#m H Ko te kara nek ti pise pjesme Ja bih htio da budem gospodin, I izbjegnem reakcije bjesne, Ali recu kao pravi primitivac, Ko te kara nek ti pise pjesme Znam da slusas moje nove ploce, Sa njima se branim od samoce, I ubacim nesto da štrecne, Ko te kara nek ti pise pjesme!!!!